The Muslims Internet Directory

EL-KEHF * PEÆINA

[18.1] Hvala Allahu, Onom koji robu Svom objavljujeKnjigu - a nije uèinio njenu iskrivljenost -
[18.2] Ispravnu, da opominje silom žestokom od Njegai obraduje vjernike koji rade dobra djela, da æe oniimati nagradu lijepu,
[18.3] U kojoj æe oni ostati vjeèito.
[18.4] I (da) upozori one koji govore: “Allah je uzeodijete.”
[18.5] Nemaju oni niti oèevi njihovi o tome nikakvoznanje. Velika rijeè izlazi iz usta njihovih; govorejedino laž.
[18.6] Pa možda bi ti ubio dušu svoju tugom nadtragovima njihovim, ako neæe da vjeruju u ovaj govor.
[18.7] Uistinu! Mi smo ono što je na Zemlji uèiniliukrasom njenim, da bismo ih iskušali - koji od njihje bolji djelom.
[18.8] I uistinu, Mi smo Ti koji æe uèiniti ono štaje na njoj tlom neplodnim.
[18.9] Ili misliš da su stanovnici peæine i Rekimabili od znakova Naših èudo?
[18.10] Kad se mladiæi sklonuše u peæinu pa rekoše:“Gospodaru naš! Daj nam od Sebe milost i pripremi namod stvari naše ispravnost.”
[18.11] Tad smo udarili na uši njihove u peæinigodine brojne;
[18.12] Zatim smo ih podigli, da znamo koja od dvijestranke je bolja za proraèun onog što su vremenskiproveli.
[18.13] Mi ti prièamo vijest njihovu s Istinom.Uistinu! Oni su bili mladiæi, vjerovali su uGospodara svog, a poveæali smo im uputu.
[18.14] I utvrdili smo srca njihova, kad ustadoše parekoše: “Gospodar naš je Gospodar nebesa i Zemlje,neæemo prizivati mimo Njega boga (drugog). Zaistabismo tad govorili pretjeranost.”
[18.15] Ovi naši ljudi su uzeli mimo Njega bogove.Zašto im ne donesu dokaz jasan? Pa ko je nepravednijiod onog ko izmišlja protiv Allaha laž?
[18.16] I kad napustite njih i ono šta obožavaju semAllaha, tad se sklonite u peæinu; raširiæe vamGospodar vaš (nešto) od milosti Svoje i pripremiæevam za stvar vašu korisno.
[18.17] I vidiš Sunce kad se diže, obilazi peæinunjihovu desno; a kad zalazi, prolazi ih lijevo, a oniu otvoru njenom. To je od znakova Allahovih. Kogauputi Allah, tad je on upuæen; a koga zavede, tad muneæeš naæi zaštitnika vodièa.
[18.18] I smatraš ih budnima, a oni usnuli. Iprevrtali smo ih desno i lijevo, a pas njihov jeopruženih šapa svojih bio na pragu. Da si na njihpogledao, sigurno bi se okrenuo od njih bježeæi, i odnjih bi se ispunio strahom.
[18.19] I tako smo ih podigli, da se meðusobnoraspituju. Govornik izmeðu njih reèe: “Koliko steostali?” Rekoše: “Ostali smo dan ili dio dana.”Rekoše: “Gospodar vaš je Najbolji znalac toga što steostali. Zato pošaljite vas jednog sa ovim vašimsrebrenjacima u grad, pa neka vidi ko je najèišæehrane, te nek vam doðe s opskrbom od njega, i nekabude blag. I neka nikako o vama ne obavještavanikoga.
[18.20] Uistinu æe oni, ako za vas saznaju -kamenovati vas ili vas vratiti u millet njihov, atada neæete nikada uspjeti.”
[18.21] I tako smo upoznali o njima, da znaju da jeobeæanje Allahovo Istina, i da u Èas nema sumnje. Kadsu meðusobno raspravljali stvar svoju, pa rekli:“Sagradite nad njima graðevinu, Gospodar njihov jeNajbolji znalac o njima.” Oni koji su dominirali nadstvari njihovom, rekoše: “Sigurno æemo nad njimasagraditi mesdžid.”
[18.22] Govorit æe: “Trojica, èetvrti im je pasnjihov.” I govorit æe: “Peterica, šesti im je pasnjihov”, nagaðajuæi o nevidljivom; i govoriæe:“Sedam, a osmi im je pas njihov.” Reci: “Gospodar mojje Najbolji znalac broja njihovog.” O njima zna samomalo (njih). Zato o njima ne raspravljaj, izuzevraspravom površnom, i ne pitaj o njima od njihnijednog,
[18.23] I nikako ne reci ni za koju stvar: “Uistinu,uèiniæu to sutra”,
[18.24] Bez: “InšaAllah.” I spomeni Gospodara svogkad zaboraviš, i reci: “Možda æe me uputiti Gospodarmoj ispravnosti bližoj od ove.”
[18.25] I ostali su u peæini svojoj tri stotinegodina i dodali devet.
[18.26] Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što suostali. Njegovo je nevidljivo nebesa i Zemlje. Kakvogje On vida i kakvog sluha! Nemaju oni mimo Njeganikakva zaštitnika, a ne pridružuje u sudu Svomnikoga.”
[18.27] I recitiraj šta ti se objavljuje iz KnjigeGospodara tvog. Nema izmjenitelja za Rijeèi Njegove,i neæeš naæi mimo Njega (nikakvo) utoèište.
[18.28] I strpi dušu svoju sa onima koji zazivajuGospodara svog ujutro i naveèer, želeæi lice Njegovo;i ne skidaj oèi svoje s njih, želeæi sjaj životaDunjaa; i ne slušaj onog èije smo srce uèinilinemarnim za spominjanje Naše i (koji) slijedi strastsvoju, a stvar njegova je zanemarena.
[18.29] I reci: “Istina je od Gospodara vašeg! Pa kohoæe neka vjeruje, a ko hoæe - pa nek ne vjeruje.”Uistinu! Mi smo zalimima pripremili vatru, obuhvatiæeih šator njen. I ako zatraže pomoæ, odgovoriæe im sevodom kao rastopljen metal, spržiæe lica. Loše jepiæe i zlo poèivalište!
[18.30] Uistinu! Onima koji vjeruju i èine dobradjela, uistinu - Mi neæemo uništiti nagradu onoga koèini dobro djelo.
[18.31] Ti takvi æe imati bašèe Adna, ispod njih æeteæi rijeke; kitit æe se u njemu narukvicama od zlatai nosiæe zelena odijela od svile i brokata,naslonjeni u njemu na sofama. Divne li nagrade ilijepog poèivališta!
[18.32] I navedi im primjer dvojice ljudi: Naèinilismo dvije bašèe grožða jednom od njih i okružili ihpalmama, i izmeðu njih dvije naèinili njivu.
[18.33] Obje bašèe su dale plod svoj i ništa od njeganije falilo; i dali smo da kroz njih dvije poteèerijeka;
[18.34] I imao je on plodove; pa reèe drugu svom - aon je govorio s njim: “Veæi sam od tebe bogatstvom, ijaèi ljudstvom.”
[18.35] I uðe u bašèu svoju - a on je bio zalim dušisvojoj - reèe: “Ne mislim da æe ovo ikada propasti;
[18.36] I ne mislim da æe Èas doæi, a ako budemvraæen Gospodaru svom, sigurno æu naæi boljepovratište od ovog.”
[18.37] Drug njegov mu reèe - a on je govorio s njim:“Zar ne vjeruješ u Onog koji te je stvorio odprašine, zatim kaplje (sjemena), zatim te upotpunio uèovjeka?
[18.38] Meðutim, On, Allah, je Gospodar moj, i nepridružujem Gospodaru svom nikoga.
[18.39] A zašto nisi, kad si ušao u bašèu svoju,rekao: “MašaAllah! Nema moæi, izuzev u Allaha!” Akome vidiš da sam manji od tebe imetkom i djetetom,
[18.40] Pa možda æe Gospodar moj da mi da bolje odtvoje bašèe - i poslati na nju obraèun s neba, pa æeosvanuti tlom klizavim,
[18.41] Ili osvanuti voda njena porinuta, pa je neæešmoæi naæi.”
[18.42] I bijahu opasani plodovi njegovi. Tad poèeokretati dlanove svoje nad onim šta je na njuutrošio, a ona je bila pusta na potpornjima svojim, ireèe: “O da ja nisam pridruživao Gospodaru svomnikoga!”
[18.43] I nije za njega bilo grupe koja æe ga pomoæimimo Allaha i nije se mogao odbraniti.
[18.44] Ondje je zaštita Allaha Istinskog; On jeNajbolji nagradom i Najbolji završetkom.
[18.45] I navedi im primjer života Dunjaa kao vode:spuštamo je s neba pa se miješa njome zemaljskobilje, te (potom) postanu suharci koje raznosivjetar. A Allah nad svakom stvari ima moæ!
[18.46] Bogatstvo i sinovi su ukras života Dunjaa; atrajna dobra djela su bolja nagradom kod Gospodaratvog i bolja nadom.
[18.47] A na Dan kad pokrenemo brda i vidiš Zemljuistaknutu, i njih saberemo, tad neæemo ostavitinijednog od njih,
[18.48] I budu izvedeni pred Gospodara tvog uredovima: “Doista ste nam došli kao što smo vasstvorili prvi put. Naprotiv, tvrdili ste da vamneæemo uèiniti rok.”
[18.49] I postaviæe se Knjiga, pa æeš vidjetiprestupnike brižne zbog onog šta je u njoj, agovoriæe: “O teško nama! Kakva je ovo knjiga? Neostavlja malo, niti veliko, da ga nije pobrojala!” Inaæi æe šta su radili prisutno, a Gospodar tvoj neæeuèiniti zulm nikome.
[18.50] I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedžduAdemu”, tad uèiniše sedždu, izuzev Iblisa. Bio je oddžinna, pa se ogriješio o naredbu Gospodara svog. Pazar æete uzeti njega i potomstvo njegovo zaštitnicimamimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loša jezalimima zamjena!
[18.51] Nisam uèinio da oni svjedoèe stvaranje nebesai Zemlje, niti stvaranje duša njihovih, i nisamuzimalac zavodnika (kao) pomagaèa.
[18.52] A na Dan kad rekne: “Pozovite ortake Moje -koje ste smatrali.” Tad æe ih pozvati, pa im se neæeodazvati, a naèiniæemo meðu njima stratište.
[18.53] I vidjeæe prestupnici vatru, pa æe shvatitida æe oni u nju pasti, i neæe od nje naæi spasa.
[18.54] I doista smo izložili ljudima u ovom Kur’anuod svaèeg primjer. A èovjek je više od ièegraspravljaè.
[18.55] A zadržava ljude da vjeruju - kad im je došlaUputa i da traže oprost Gospodara svog - jedino štoæe im doæi sunnet ranijih ili æe im doæi kaznasuèelice.
[18.56] I ne šaljemo izaslanike, izuzev (kao)donosioce radosnih vijesti i opominjaèe. A oni kojine vjeruju, raspravljaju neistinom, radi pobijanjanjome Istine, i uzimaju ajete Moje i ono èim suupozoreni, ruglom.
[18.57] A ko je nepravedniji od onog ko je opomenutajetima Gospodara svog, pa se okrene od njih izaboravi šta su unaprijed poslale ruke njegove?Uistinu, Mi smo na srcima njihovim naèinili velove daga ne razumiju, i u ušima njihovim gluhoæu. I ako ihpozoveš Uputi, pa tad se nikad neæe uputiti.
[18.58] A Gospodar tvoj je Oprosnik, Vlasnik milosti.Da ih šèepava za ono šta su zaradili, sigurno bi imubrzao kaznu. Naprotiv, imaju oni rok, neæe naæi mimonjega utoèište.
[18.59] A to su gradovi - uništili smo ih pošto suèinili zulm, i dali za uništenje njihovo rok.
[18.60] I kad reèe Musa sluzi svom: “Neæu prestatidok ne stignem sastajalištu dvaju mora, ili æu iæigodinama.”
[18.61] Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje,zaboraviše ribu svoju, pa (ona) uze put svoj u moretunelom.
[18.62] Pa pošto su prešli, reèe sluzi svom: “Daj namnaš doruèak. Doista smo na ovom našem putovanjunaišli na umor.”
[18.63] Reèe: “Jesi li vidio kad smo se sklonuli nastijenu? Tad sam ja uistinu zaboravio ribu - a samoje šejtan uèinio da zaboravim sjetiti je se, i uzelaje put svoj u more, èudnovato!”
[18.64] (Musa) reèe: “To je ono što smo tražili.” Pase vratiše na svoje tragove, slijedeæi (ih).
[18.65] Tad naðoše roba izmeðu robova Naših kojem smodali milost Našu, i pouèili ga od Nas znanjem.
[18.66] Musa mu reèe: “Hoæu li te slijediti da menauèiš onom èemu si nauèen - ispravnosti?”
[18.67] (Hidr) reèe: “Uistinu, ti neæeš moæi sa mnomimati strpljenja.”
[18.68] I kako da se strpiš nad onim šta ne obuhvatašznanjem?
[18.69] (Musa) reèe: “Naæi æeš me, ako htjedne Allah,strpljivim, i neæu se opirati tvojoj naredbi.”
[18.70] (Hidr) reèe: “Pa ako me budeš slijedio, tadme ništa ne pitaj, dok ti o njemu spomen neisprièam.”
[18.71] Tad odoše, dok - kad su se ukrcali na laðu,(Hidr) je probuši. Reèe: “Jesi li je probušio dapotopiš ljudstvo njeno? Doista si uèinio stvartešku!”
[18.72] (Hidr) reèe: “Zar nisam rekao: ’Uistinu, tineæeš moæi sa mnom imati strpljenja?”
[18.73] (Musa) reèe: “Ne kori me što sam zaboravio, ine preoptereæuj me od posla teškoæom.”
[18.74] Pa odoše, dok - kad susretoše djeèaka, tad ga(Hidr) ubi. (Musa) reèe: “Jesi li ubio dušu èistukoja nije (ubila) drugu dušu? Doista si uèinio stvarstrašnu!”
[18.75] (Hidr) reèe: “Zar ti ne rekoh: ’Uistinu, tineæeš moæi sa mnom imati strpljenja?”
[18.76] (Musa) reèe: “Ako te poslije ovog ištaupitam, tad se ne druži sa mnom. Veæ si od mene dobioopravdanje.”
[18.77] Tad odoše, dok - kad doðoše stanovnicimagrada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, paodbiše da ih ugoste. Tad u njemu naðoše zid sklonpadu, pa ga (Hidr) uspravi. (Musa) reèe: “Da si htio,sigurno bi za to uzeo naknadu.”
[18.78] (Hidr) reèe: “Ovo je rastanak izmeðu mene iizmeðu tebe! Obavijestiæu te o tumaèenju onog zbogèega nisi mogao imati strpljenja.
[18.79] Što se tièe laðe, pa pripadala je siromasimakoji rade na moru, pa sam želio da je oštetim - a izanjih je bio vladar koji svaku laðu uzima nasilno.
[18.80] A što se tièe djeèaka, pa bili su roditeljinjegovi vjernici, te smo se bojali da æe ihpritisnuti buntovnošæu i nevjerovanjem,
[18.81] Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihovboljeg od njega èistoæom i bližeg samilosti.
[18.82] A što se tièe zida, pa pripadao je dvojicidjeèaka, siroèadi u gradu, a bilo je ispod njegablago njihovo i bio je otac njihov pravedan, pa ježelio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvadeblago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam touèinio po odredbi svojoj. To je tumaèenje onog nadèim nisi mogao imati strpljenja.”
[18.83] I pitaju te o Zul-karnejnu. Reci:“Izrecitovaæu vam o njemu spomen.”
[18.84] Uistinu, Mi smo ga uèvrstili na Zemlji i dalimu od svake stvari put.
[18.85] Pa je slijedio put.
[18.86] Dok, kad stiže zapadu Sunca, naðe ga zalazi uizvor muljevit, i naðe kod njega narod. Rekosmo: “OZul-karnejne! Ili kazni, ili im iskaži dobrotu.”
[18.87] Reèe: “Što se tièe onog ko èini zulm, pakazniæemo ga, zatim æe biti vraæen Gospodaru svom, teæe ga kazniti kaznom strašnom.
[18.88] A što se tièe onog ko vjeruje i èini dobro,pa imaæe on plaæu dobru, i govoriæemo mu iz odredbeNaše lahko.”
[18.89] Zatim je slijedio put,
[18.90] Dok - kad stiže izlazištu Sunca, naðe gaizlazi nad ljudima kojima nismo od njega naèinilizaštitu.
[18.91] Tako! I doista smo ono šta je kod njegaobuhvatili znanjem.
[18.92] Zatim je slijedio put.
[18.93] Dok - kad stiže meðu dva brda, naðe porednjih narod, jedva razumiju govor.
[18.94] Rekoše: “O Zul-karnejne! Uistinu su Jedžudž iMedžudž mufsidi na Zemlji, pa hoæemo li ti datinaknadu da izmeðu nas i njih naèiniš barijeru?”
[18.95] Reèe: “Ono u èemu me je uèvrstio Gospodar mojje bolje, zato me pomozite snagom; naèiniæu izmeðuvas i njih bedem;
[18.96] Dajte mi komade gvožða”, dok - kad izravnaizmeðu dva obronka, reèe: “Pušite!”; dok - kad gauèini vatrom, reèe: “Dajte mi da na njega izlijem(rastopljen) bakar.”
[18.97] Tad nisu mogli da ga preðu, niti su mogli daga prokopaju.
[18.98] (Zul-karnejn) reèe: “Ovo je milost odGospodara mog, pa kad doðe obeæanje Gospodara mog,uèiniæe ga sravnjenim. A obeæanje Gospodara mog jeistinito.”
[18.99] I ostaviæemo da se oni Tog dana zatalasajujedni u druge, i puhnuæe se u sur, pa æemo ih svesabrati.
[18.100] I izložiæemo Tog dana Džehennemnevjernicima, izlaganjem,
[18.101] Onima èije su oèi bile pod pokrivkom premaOpomeni Mojoj, i nisu mogli da èuju.
[18.102] Pa zar misle oni koji ne vjeruju, da (mogu)uzeti robove Moje mimo Mene zaštitnicima? Uistinu! Mismo za nevjernike pripremili Džehennem kao ugošæenje.
[18.103] Reci: “Hoæete li da vas obavijestimo onajveæim gubitnicima djelima?
[18.104] Oni koji zalutaju trudom svojim u životuDunjaa, a oni raèunaju da oni rade dobar posao!”
[18.105] Takvi su oni koji ne vjeruju u ajeteGospodara svog i susret s Njim. Zato æe propastidjela njihova, pa neæemo njima na Dan kijameta dati(nikakvu) težinu.
[18.106] To je plaæa njihova: Džehennem, što nisuvjerovali i uzimali ajete Moje i poslanike Mojeruglom.
[18.107] Uistinu! Oni koji vjeruju i rade dobradjela, imaæe oni bašèe Firdewsa (kao) ugošæenje,
[18.108] Vjeèno æe biti u njima. Neæe želiti iz njihpremještanje.
[18.109] Reci: “Kad bi more bilo tinta za rijeèiGospodara mog, sigurno bi se iscrpilo more prije nošto bi se iscrpile rijeèi Gospodara mog, makar midonijeli slièno njemu, (kao) pojaèanje.
[18.110] Reci: “Ja sam samo smrtnik slièan vama! Menise objavljuje da je Bog vaš, Bog Jedini! Pa ko senada susretu Gospodara svog, onda nek èini dobrodjelo i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog,nikoga.”