[18.19] I tako smo ih podigli, da se meðusobnoraspituju. Govornik izmeðu njih reèe: “Koliko steostali?” Rekoše: “Ostali smo dan ili dio dana.”Rekoše: “Gospodar vaš je Najbolji znalac toga što steostali. Zato pošaljite vas jednog sa ovim vašimsrebrenjacima u grad, pa neka vidi ko je najèišæehrane, te nek vam doðe s opskrbom od njega, i nekabude blag. I neka nikako o vama ne obavještavanikoga.
[18.21] I tako smo upoznali o njima, da znaju da jeobeæanje Allahovo Istina, i da u Èas nema sumnje. Kadsu meðusobno raspravljali stvar svoju, pa rekli:“Sagradite nad njima graðevinu, Gospodar njihov jeNajbolji znalac o njima.” Oni koji su dominirali nadstvari njihovom, rekoše: “Sigurno æemo nad njimasagraditi mesdžid.”
[18.22] Govorit æe: “Trojica, èetvrti im je pasnjihov.” I govorit æe: “Peterica, šesti im je pasnjihov”, nagaðajuæi o nevidljivom; i govoriæe:“Sedam, a osmi im je pas njihov.” Reci: “Gospodar mojje Najbolji znalac broja njihovog.” O njima zna samomalo (njih). Zato o njima ne raspravljaj, izuzevraspravom površnom, i ne pitaj o njima od njihnijednog,
[18.82] A što se tièe zida, pa pripadao je dvojicidjeèaka, siroèadi u gradu, a bilo je ispod njegablago njihovo i bio je otac njihov pravedan, pa ježelio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvadeblago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam touèinio po odredbi svojoj. To je tumaèenje onog nadèim nisi mogao imati strpljenja.”
