[27.40] Onaj kod kojeg je znanje iz Knjige, reĆØe: āJaƦu ti ga donijeti prije no Å”to ti se vrati treptajtvoj.ā Pa poÅ”to ga vidje kod sebe postavljenog,(Sulejman) reĆØe: āOvo je iz blagodati Gospodara mog,da bi me iskuÅ”ao - zahvaljujem li ili ne zahvaljujem.A ko zahvaljuje, pa samo zahvaljuje za duÅ”u svoju; ako poriĆØe - pa uistinu! Gospodar moj je Neovisni,Plemeniti.ā
[27.44] Bi joj reĆØeno: āUưi u dvoranu!ā Pa poÅ”to jevidje, pomisli to je puĆØina, i odgoli potkoljenicesvoje. ReĆØe (Sulejman): āUistinu, to je dvoranastaklima poploĆØana.ā ReĆØe (ona): āGospodaru moj!Uistinu, ja sam uĆØinila zulm duÅ”i svojoj i predajemse sa Sulejmanom Allahu, Gospodaru svjetova.ā
