[7.27] O sinovi Ademovi! Neka vas nikako ne zavedešejtan kao što je izveo roditelje vaše iz Dženneta,strgavši s njih dvoje odjeæu njihovu, da bi impokazao sew’ate njihove. Uistinu, on vas vidi, on ivrsta njegova, odakle ne vidite njih. Uistinu! Mi smouèinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.
[7.37] Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišljaprotiv Allaha laž ili porièe ajete Njegove? Timtakvima æe doæi dio njihov iz Knjige, dok, kad imdoðu izaslanici Naši da ih uzmu, govoriæe: “Gdje jeono šta ste prizivali mimo Allaha?” Reæi æe: “Nestalisu od nas.” I svjedoèiæe protiv duša svojih da su onibili nevjernici.
[7.38] (Allah) æe reæi: “Uðite u vatru u zajedniceveæ prošle prije vas, od džinna i ljudi.” Kad god uðezajednica, proklinjaæe svoju sestru (zajednicu), dok,kad se u njoj svi sustignu, reæi æe zadnja njihovaprvoj njihovoj: “Gospodaru naš! Ovi su nas zaveli,zato im daj dvostruku kaznu vatrom.” Reæi æe: “Zasvakog je dvostruko, meðutim ne znate.”
[7.43] I istrgnuæemo šta je u grudima njihovim odmržnje; teæi æe ispod njih rijeke i govoriæe: “HvalaAllahu koji nas je ovom uputio. A ne bismo se uputilida nas nije Allah uputio! Doista, donosili suposlanici Gospodara našeg Istinu.” I viknuæe im se:“Ovo je Džennet koji vam je dat u naslijeðe za onošta ste radili.”
[7.53] Èekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kaddoðe ostvarenje njeno, govoriæe oni koji su jezaboravili ranije: “Doista su poslanici Gospodaranašeg donosili Istinu. Pa hoæe li biti za nas ikakvihposrednika, pa da posreduju za nas ili da budemovraæeni, pa da radimo drugaèije no što smo radili?”Doista, izgubili su duše svoje, a išèezlo je od njihšta su izmišljali.
[7.85] I Medjenu, brata njihovog, Šuajba. Reèe: “Onarode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog bogasem Njega. Zaista vam je došao jasan dokaz odGospodara vašeg; zato ispunjavajte mjeru i mjerilo. Ine zakidajte ljudima stvari njihove, i ne èinitefesad na Zemlji, nakon sreðivanja njenog. To je boljeza vas, ako ste vjernici.
[7.89] Doista bismo izmišljali protiv Allaha laž akobismo se vratili u millet vaš, nakon što nas jeizbavio Allah iz njega. A nije za nas da se u njegavraæamo, izuzev ako htjedne Allah, Gospodar naš.Gospodar naš obuhvata svaku stvar znanjem. U Allahase uzdamo. Gospodaru naš! Presudi izmeðu nas i izmeðunaroda našeg s Istinom, a Ti si Najbolji od sudaca.”
[7.143] I pošto doðe Musa sastajalištu Našem i(pošto) je govorio s njim Gospodar njegov, reèe:“Gospodaru moj! Pokaži mi - da Te vidim.” Reèe:“Neæeš Me vidjeti, meðutim, pogledaj ka brdu: pa akoono ostane na svom mjestu, vidjeæeš Me.” Pa pošto seGospodar njegov otkri brdu uèini ga zdrobljenim, aMusa pade onesviješten. Pa pošto se pribra, reèe:“Slava neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi odvjernika.”
[7.150] I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan,žalostan, reèe: “Ružno je kako ste me zastupali,poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbuGospodara vašeg?” I baci ploèe i šèepa za glavu bratasvog, tegleæi ga sebi. (Harun) reèe: “Sine majèin!Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da meubiju, zato ne èini da se zluraduju nada mnomneprijatelji i ne èini da budem sa narodom zalima.”
[7.155] I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudiza Naše odreðeno vrijeme. Pa pošto ih snaðe potres,reèe: “Gospodaru moj! Da si htio uništio bi ihranije, i mene. Hoæeš li nas uništiti zbog onog štasu poèinili glupaci naši? Ovo je samo iskušenjeTvoje, zabluðuješ njime koga hoæeš, a upuæuješ kogahoæeš. Ti si Zaštitnik Naš, zato nam oprosti i smilujnam se, a Ti si Najbolji od oprosnika.
[7.157] Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnikaummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog uTewratu i Indžilu. Nareðuje im dobro, a zabranjuje imnevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjujeim loše, i oslobaða ih tereta njihovog i okova kojisu bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega ipoštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje jespušteno s njim - ti takvi su oni koji æe uspjeti.
[7.160] I podijelili smo ih na dvanaest plemena,naroda; i objavili smo Musau - kad je narod njegovzatražio od njega vodu: “Udri štapom svojim kamen.”Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svakopleme znalo pojilište svoje. I pravili smo hladovinunad njima oblacima, i spustili na njih mennu iprepelice: “Jedite od dobrih stvari kojima smo vasopskrbili.” A nisu uèinili zulm Nama, nego su dušamasvojim uèinili zulm.
[7.169] Pa je poslije njih slijedilo pokoljenje (onihkoji su) naslijedili Knjigu. Uzimali su prolaznustvar Dunjaa i govorili: “Oprostiæe nam se!” A ako imdoðe (ponovo) stvar slièna tom, uzimaju je. Zar nijeod njih uzet zavjet Knjigom da æe o Allahu govoritisamo Istinu? A prouèavaju ono šta je u njoj; a kuæaAhireta je bolja za one koji se boje. Pa zar neshvatate?
[7.176] A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdiglinjima, meðutim on se priklonuo zemlji i slijediostrast svoju. Pa, primjer njegov je kao primjer psa:ako se okomiš na njega, dahæuæi plazi jezik, iliostaviš li ga - plazeæi jezik dahæe. To je primjerljudi koji porièu ajete Naše; zato prièaj prièu, dabi oni razmislili.
[7.187] Pitaju te o Èasu, kad æe dolazak njegov?Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Gospodara mog;otkriæe ga u vrijeme njegovo samo On; biæe težak nanebesima i Zemlji; doæi æe vam jedino iznenada.”Pitaju tebe kao da si ti upoznat o njemu. Reci:“Znanje njegovo je jedino kod Allaha”, meðutim veæinaljudi ne zna.
