EL-A’RAF * UZVISINE

[7.1] Alif. Lam. Mim. Sad.
[7.2] Knjiga se spušta tebi - zato neka u grudimatvojim ne bude tjeskobe zbog nje - da opominješnjome, a opomena je vjernicima.
[7.3] Slijedite šta vam se objavljuje od Gospodaravašeg, i ne slijedite mimo Njega zaštitnike. Maloèega se sjeæate!
[7.4] A koliko je naselja koja smo uništili! Tad biim došla sila Naša noæu, ili dok bi oni prilegli upodnevu.
[7.5] Zato je bio priziv njihov kad bi im došla silaNaša, jedino što bi rekli: “Uistinu! Mi smo bilizalimi.”
[7.6] Pa sigurno æemo pitati one kojima je poslata isigurno æemo pitati izaslanike.
[7.7] Tad æemo im sigurno isprièati sa znanjem, anismo bili odsutni.
[7.8] A mjerenje æe Tog dana biti istinito. Pa onajèija mjerila pretegnu - pa ti takvi æe biti uspješni;
[7.9] A onaj èija mjerila olakšaju - pa takvi su onikoji su izgubili duše svoje, zbog toga što su ajetimaNašim bili zalimi.
[7.10] A doista smo vas uèvrstili na Zemlji inaèinili vam na njoj sredstva za život. Malo štozahvaljujete!
[7.11] I doista, stvorili smo vas, zatim vasoblikovali, potom rekosmo melecima: “Uèinite sedžduAdemu!” Tad padoše nièice, izuzev Iblisa, nije bio odonih koji padaju na sedždu.
[7.12] (Allah) reèe: “Šta te je zadržalo da nisi paona sedždu kad sam ti naredio?” Reèe: “Ja sam bolji odnjega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvoriood ilovaèe.”
[7.13] (Allah) reèe: “Onda silazi iz njega! Pa nijeza tebe da se oholiš u njemu. Zato izlazi! Uistinu,ti si od poniženih.”
[7.14] Reèe: “Odloži mi do Dana kad budu podignuti.”
[7.15] (Allah) reèe: “Uistinu, ti si od onih kojimase odlaže.”
[7.16] Reèe: “Pa zato što si me zaveo, sigurno æu imbiti u zasjedi na putu Tvom pravom.
[7.17] Zatim æu im sigurno prilaziti ispred njih iiza njih, i s desnih strana njihovih i s lijevihstrana njihovih, i neæeš naæi veæinu njih zahvalnim.”
[7.18] (Allah) reèe: “Izlazi iz njega pokuðen iprognan. Sigurno onaj od njih ko te bude slijedio -sigurno æu napuniti Džehennem s vama zajedno.”
[7.19] “I o Ademe! Nastani ti i žena tvoja Džennet,pa jedite odakle god hoæete, i ne približujte se ovomdrvetu, pa da budete od zalima.”
[7.20] Pa je došaptavao njima dvoma šejtan, da bi imotkrio šta im je bilo skriveno od sew’ata njihovih. Ireèe: “Zabranio vam je Gospodar vaš sa ovog drveta,samo da ne budete dva meleka ili ne budete odbesmrtnika.”
[7.21] I zaklete se njima dvoma: “Uistinu! Ja sam vamsigurno od savjetnika!”
[7.22] Tad prouzroèi da njih dvoje padnu na prevaru.Pa pošto okusiše drvo, otkriše im se sew’ati njihovii poèeše krpiti po sebi nešto lista džennetskog. Ipozva ih Gospodar njihov: “Zar vam nisam zabranio saovog drveta i rekao vam: ’Uistinu! Šejtan vam jeneprijatelj otvoreni?”
[7.23] Rekoše: “Gospodaru naš! Uèinili smo zulmdušama našim, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ namse, sigurno æemo biti od gubitnika.”
[7.24] Reèe: “Siðite! Vi ste jedno drugomneprijatelji. I imaæete vi na Zemlji boravište iopskrbu neko vrijeme.”
[7.25] Reèe: “Na njoj æete živjeti i na njoj umirati,i iz nje izvedeni biti.”
[7.26] O sinovi Ademovi! Doista smo vam spustiliodjeæu da sakrije sew’ate vaše, i perjanice, aodijelo bogobojaznosti, to je bolje. To je od znakovaAllahovih, da bi se oni pouèili.
[7.27] O sinovi Ademovi! Neka vas nikako ne zavedešejtan kao što je izveo roditelje vaše iz Dženneta,strgavši s njih dvoje odjeæu njihovu, da bi impokazao sew’ate njihove. Uistinu, on vas vidi, on ivrsta njegova, odakle ne vidite njih. Uistinu! Mi smouèinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.
[7.28] A kad uèine razvrat, govore: “Našli smo natome oèeve naše i Allah nam je to naredio.” Reci:“Uistinu, Allah ne nareðuje razvrat. Zar govorite oAllahu ono šta ne znate?”
[7.29] Reci: “Gospodar moj nareðuje pravednost; iupravite lica svoja kod svakog mesdžida. PrizivajteNjega, odani Njegovom dinu. Kao što vas je u poèetkustvorio, (tako se i) vraæate.”
[7.30] Dio je uputio, a dio - obistinila se na njimazabluda. Uistinu, oni uzimaju šejtane zaštitnicimamimo Allaha i misle da su oni upuæeni.
[7.31] O sinovi Ademovi! Uzmite ukras svoj kod svakogmesdžida, i jedite i pijte, a ne rasipajte. Uistinu!On ne voli rasipnike.
[7.32] Reci: “Ko je zabranio ukras Allahov kojeg jeiznio robovima Svojim, i dobre stvari od opskrbe?”Reci: “One su za one koji vjeruju u životu Dunjaa,posebno na Dan kijameta.” Eto tako razlažemo znakoveljudima koji znaju.
[7.33] Reci: “Gospodar moj je zabranio jedinorazvratnosti, ono šta je vidljivo od njih i šta jeskriveno, i griješenje i tlaèenje bez prava, i dapridružujete Allahu ono za što nije objavioautoritet, i da govorite o Allahu ono šta ne znate.”
[7.34] A svaka zajednica ima rok, pa kad doðe roknjihov, neæe (ga) zadržati èas, niti ubrzati.
[7.35] O sinovi Ademovi! Ako vam doðu poslaniciizmeðu vas, kazivaæe vam ajete Moje, pa ko se pobojii popravi, tad neæe biti straha nad njima, niti æeoni žaliti.
[7.36] A oni koji poreknu ajete Naše i uzohole seprema njima, takvi æe biti stanovnici vatre, oni æe unjoj biti vjeèito.
[7.37] Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišljaprotiv Allaha laž ili porièe ajete Njegove? Timtakvima æe doæi dio njihov iz Knjige, dok, kad imdoðu izaslanici Naši da ih uzmu, govoriæe: “Gdje jeono šta ste prizivali mimo Allaha?” Reæi æe: “Nestalisu od nas.” I svjedoèiæe protiv duša svojih da su onibili nevjernici.
[7.38] (Allah) æe reæi: “Uðite u vatru u zajedniceveæ prošle prije vas, od džinna i ljudi.” Kad god uðezajednica, proklinjaæe svoju sestru (zajednicu), dok,kad se u njoj svi sustignu, reæi æe zadnja njihovaprvoj njihovoj: “Gospodaru naš! Ovi su nas zaveli,zato im daj dvostruku kaznu vatrom.” Reæi æe: “Zasvakog je dvostruko, meðutim ne znate.”
[7.39] I reæi æe prva njihova zadnjoj njihovoj: “Paniste vi imali nad nama nikakvu prednost, zatokušajte kaznu za ono šta ste zaslužili.”
[7.40] Uistinu, oni koji budu poricali ajete Naše ioholili se prema njima, neæe im se otvoriti kapijeneba i neæe uæi u Džennet, dok ne proðe deva krozušice igle; a tako plaæamo prestupnike.
[7.41] Imaæe oni od Džehennema postelju, a iznad njihæe biti (vatrene) pokrivke; a tako kažnjavamo zalime.
[7.42] A oni koji vjeruju i èine dobra djela - neoptereæujemo dušu, izuzev moguænošæu njenom - takviæe biti stanovnici Dženneta, oni æe u njemu bitivjeèito.
[7.43] I istrgnuæemo šta je u grudima njihovim odmržnje; teæi æe ispod njih rijeke i govoriæe: “HvalaAllahu koji nas je ovom uputio. A ne bismo se uputilida nas nije Allah uputio! Doista, donosili suposlanici Gospodara našeg Istinu.” I viknuæe im se:“Ovo je Džennet koji vam je dat u naslijeðe za onošta ste radili.”
[7.44] I dozivaæe stanovnici Dženneta stanovnikevatre: “Doista smo našli ono što nam je obeæavaoGospodar naš istinitim, pa jeste li našli ono šta jeobeæavao Gospodar vaš istinitim?” Reæi æe: “Da.” Tadæe objaviti muezzin meðu njima: “Prokletstvo Allahovoje nad zalimima,
[7.45] Onima koji su odvraæali od puta Allahovog itražili ga iskrivljenim, a oni su u Ahiret bilinevjernici.”
[7.46] I izmeðu njih dvaju biæe veo, a na uzvisinamaæe biti ljudi (koji æe) prepoznati svakog poobilježjima njihovim. I vikat æe stanovnicimaDženneta: “Selamun alejkum!” Nisu ušli u njega, a oniæe željeti.
[7.47] I kad skrenu pogledi njihovi premastanovnicima vatre, reæi æe: “Gospodaru naš! Ne stavinas sa narodom zalima.”
[7.48] I pozivaæe stanovnici uzvisina ljude koje æeznati po obilježjima njihovim, govoriæe: “Šta vam jevrijedio skup vaš i što ste se oholili?
[7.49] Jesu li to oni (za koje) ste se kleli da imneæe stiæi Allahova milost?” “Uðite u Džennet! Nemastraha nad vama i neæete vi žaliti.”
[7.50] I zvaæe stanovnici vatre stanovnike Dženneta:“Prolijte na nas malo vode ili nešto od onog èim vasje opskrbio Allah.” Reæi æe: “Uistinu! Allah je todvoje zabranio nevjernicima,
[7.51] Onima koji su uzimali vjeru svoju igrom izabavom, a obmanuo ih je život Dunjaa.” Zato æemonjih Danas zaboraviti, kao što su zaboravili nasusret dana njihovog ovog, i što su ajete Našenijekali.
[7.52] A doista, donijeli smo im Knjigu, pa smo jebazirali na znanju, Uputu i milost za ljude kojivjeruju.
[7.53] Èekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kaddoðe ostvarenje njeno, govoriæe oni koji su jezaboravili ranije: “Doista su poslanici Gospodaranašeg donosili Istinu. Pa hoæe li biti za nas ikakvihposrednika, pa da posreduju za nas ili da budemovraæeni, pa da radimo drugaèije no što smo radili?”Doista, izgubili su duše svoje, a išèezlo je od njihšta su izmišljali.
[7.54] Uistinu! Gospodar vaš je Allah koji je stvorionebesa i Zemlju u šest dana, zatim se postavio naArš. Prekriva noæu dan (koji) traži nju žurno, aSunce i Mjesec i zvijezde potèinjeni su komandiNjegovoj. Uistinu! Njegovo je stvaranje i komanda!Blagoslovljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
[7.55] Zazivajte Gospodara svog skrušeno i potajno.Uistinu! On ne voli one koji prevršuju.
[7.56] I ne èinite fesad na Zemlji, nakon sreðivanjanjenog, i prizivajte Njega, strahujuæi i nadajuæi se.Uistinu, Allahova milost je bliska dobroèiniteljima.
[7.57] A On je Taj koji šalje vjetrove radosnomviješæu pred milošæu Svojom. Dok, kad ponesu oblaketeške, usmjerimo ga ka zemlji zamrloj pa spuštamo nanju vodu, te izvodimo njome od svaèeg plodove. Takoæemo izvesti mrtve, da biste se vi podsjetili.
[7.58] A dobra zemlja izvodi rastinje svoje sdozvolom Gospodara svog; a koja je loša, izvodi samooskudno. Tako razlažemo znakove ljudima (koji)zahvaljuju.
[7.59] Doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pareèe: “O narode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vidrugog boga osim Njega. Uistinu! Ja se bojim za vaskazne Dana strahovitog.”
[7.60] Uglednici iz naroda njegovog rekoše: “Uistinu,mi te vidimo u zabludi oèitoj.”
[7.61] Reèe: “O narode moj! Nije u meni zabluda, negosam ja poslanik Gospodara svjetova.
[7.62] Dostavljam vam poslanice Gospodara svog isavjetujem vas, i znam od Allaha ono šta ne znate.
[7.63] Zar se èudite što vam dolazi Opomena odGospodara vašeg po èovjeku izmeðu vas, da bi vasopomenuo, i da biste se pobojali i da bi vam sesmilovalo.”
[7.64] Tad ga porekoše, pa spasismo njega i one snjim u laði, a potopismo one koji su poricali ajeteNaše. Uistinu, oni su bili narod slijepaca.
[7.65] I Adu, brata njihovog Huda. Reèe: “O narodemoj! Obožavajte Allaha. Nemate vi drugog boga osimNjega. Pa zar se neæete pobojati?”
[7.66] Uglednici koji nisu vjerovali iz narodanjegovog, rekoše: “Uistinu, mi te vidimo u gluposti,i uistinu, mi mislimo da si ti od lažova.”
[7.67] Reèe: “O narode moj! Nije u meni glupost, negosam ja poslanik Gospodara svjetova.
[7.68] Dostavljam vam poslanice Gospodara mog i jasam vam savjetnik pouzdani.
[7.69] Zar se èudite što vam dolazi Opomena odGospodara vašeg po èovjeku izmeðu vas, da bi vasupozorio? A sjetite se kad vas je uèinionasljednicima nakon naroda Nuhovog, i poveæao vas ukonstituciji obilno. Pa sjetite se blagodatiAllahovih, da biste vi uspjeli.”
[7.70] Rekoše: “Zar si nam došao da bismo obožavaliAllaha - jedinog Njega, a ostavili ono što suobožavali oèevi naši? Pa daj nam ono èim namprijetiš, ako istinu govoriš!”
[7.71] Reèe: “Veæ je pala na vas od Gospodara vašegprljavština i gnjev. Zar se prepirete sa mnom oimenima? koja ste nadjenuli vi i oèevi vaši; nijespustio Allah za njih nikakav autoritet. Pa oèekujte!Uistinu! Ja sam od onih koji sa vama èekaju.”
[7.72] Pa smo spasili njega i one s njim milošæu odNas, i odsjekli korijen onih koji su poricali ajeteNaše i nisu bili vjernici.
[7.73] I Semudu, brata njihovog Saliha. Reèe: “Onarode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog bogaosim Njega. Veæ vam je došao jasan dokaz od Gospodaravašeg. Ova deva Allahova za vas je znak; zato jepustite da jede po Zemlji Allahovoj, i ne dotièite jezlom, pa da vas spopadne kazna bolna.”
[7.74] I sjetite se kad vas je uèinio nasljednicimanakon Ada i nastanio vas na Zemlji. Pravite unizijama njenim palaèe i klešete brda (u) kuæe. Pasjetite se blagodati Allahovih i ne èinite zlo naZemlji, praveæi fesad.
[7.75] Uglednici koji su se uzoholili iz narodanjegovog rekoše onima koji su uèinjeni slabima - onomko je vjerovao od njih: “Znate li da je Salihizaslanik od Gospodara njegovog?” Rekoše: “Uistinu,mi smo u ono s èim je poslat, vjernici!”
[7.76] Oni koji su se uzoholili rekoše: “Uistinu, mismo u ono u što vjerujete, nevjernici!”
[7.77] Tad raniše devu i oglušiše se o naredbuGospodara svog, i rekoše: “O Salih! Donesi nam onoèim nam prijetiš, ako si od izaslanika.”
[7.78] Pa ih snaðe potres, te osvanuše u kuæamasvojim povaljani.
[7.79] Tad se okrenu od njih i reèe: “O narode moj.Doista sam vam dostavio poslanicu Gospodara svog isavjetovao vas, meðutim, ne volite savjetnike.”
[7.80] I Luta! Kad reèe narodu svom: “Zar èiniterazvrat u kojem vas nije nadmašio niko od svjetova?
[7.81] Uistinu, vi prilazite strašæu ljudima mimožena. Naprotiv, vi ste ljudi koji pretjeruju.”
[7.82] Odgovor naroda njegovog bio je jedino štorekoše: “Protjerajte ih iz naselja vašeg. Uistinu,oni su ljudi koji se èiste.”
[7.83] Pa smo spasili njega i porodicu njegovu,izuzev žene njegove, bila je od izostalih.
[7.84] I izlili smo na njih kišu. Pa pogledaj kakavje bio kraj prestupnika!
[7.85] I Medjenu, brata njihovog, Šuajba. Reèe: “Onarode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog bogasem Njega. Zaista vam je došao jasan dokaz odGospodara vašeg; zato ispunjavajte mjeru i mjerilo. Ine zakidajte ljudima stvari njihove, i ne èinitefesad na Zemlji, nakon sreðivanja njenog. To je boljeza vas, ako ste vjernici.
[7.86] I ne sjedajte na svakom putu prijeteæi iodvraæajuæi od puta Allahovog onog ko vjeruje u Njegai tražeæi ga iskrivljenim. I sjetite se kad ste bili(brojèano) mali, pa vas je umnožio. I pogledajtekakav je bio kraj mufsida.
[7.87] A ako bude skupina meðu vama (koja) vjeruje uono s èim sam poslat, i skupina (koja) ne vjeruje,onda se strpite dok Allah ne presudi meðu nama, a Onje Najbolji od sudaca.”
[7.88] Velikani koji su se uzoholili iz narodanjegovog, rekoše: “Sigurno æemo protjerati tebe, oŠuajb, i one koji s tobom vjeruju, iz naselja našegili æete se sigurno vratiti u millet naš.” Reèe: “Zariako nam se gadi?”
[7.89] Doista bismo izmišljali protiv Allaha laž akobismo se vratili u millet vaš, nakon što nas jeizbavio Allah iz njega. A nije za nas da se u njegavraæamo, izuzev ako htjedne Allah, Gospodar naš.Gospodar naš obuhvata svaku stvar znanjem. U Allahase uzdamo. Gospodaru naš! Presudi izmeðu nas i izmeðunaroda našeg s Istinom, a Ti si Najbolji od sudaca.”
[7.90] I rekoše velikani koji nisu vjerovali iznaroda njegovog: “Ako biste slijedili Šuajba, uistinubiste vi tad bili gubitnici.”
[7.91] Pa zadesi njih potres, te osvanuše u kuæamasvojim povaljani.
[7.92] Oni koji su porekli Šuajba, kao da nisustanovali u njima. Koji su porekli Šuajba - oni subili gubitnici.
[7.93] Tad se okrenu od njih i reèe: “O narode moj!Doista sam vam dostavio poslanice Gospodara mog isavjetovao vas; pa kako da žalim nad narodomnevjernika?”
[7.94] A nismo poslali u grad nijednog vjerovjesnika,a da nismo pogodili stanovništvo njegovo nesreæom ibijedom, da bi se oni ponizili.
[7.95] Zatim bismo zamijenili namjesto zla dobro, dokse ne bi namnožili pa rekli: “Doista je naše oèevedoticala sreæa i nesreæa.” Tad bismo ih dograbilinenadno, a oni ne bi opazili.
[7.96] A da su stanovnici gradova vjerovali i bojalise, sigurno bismo im otvorili berekete iz neba iZemlje. Meðutim poricali su, pa smo ih šèepavali zaono šta su zaraðivali.
[7.97] Pa jesu li sigurni stanovnici gradova da imneæe doæi sila Naša noæu, (dok) oni budu spavali?
[7.98] Zar su sigurni stanovnici gradova da im neæedoæi sila Naša danju, a oni se budu igrali?
[7.99] Pa jesu li se osigurali od plana Allahovog? Pasiguran je u plan Allahov jedino narod gubitnika.
[7.100] Zar ne upuæuje one koji naslijeðuju Zemljunakon (prethodnih) stanovnika njenih, da æemo ih -ako htjednemo - pogoditi zbog grijeha njihovih izapeèatiti srca njihova, pa oni neæe èuti.
[7.101] To su bili gradovi èije ti neke vijestikazujemo. A doista su im dolazili poslanici njihovi sdokazima jasnim, pa nisu vjerovali u ono što suranije poricali. Tako Allah peèati srca nevjernika.
[7.102] I nismo našli za veæinu njih nikakav zavjet,a doista smo našli veæinu njih grješnicima.
[7.103] Zatim smo poslali poslije njih Musaa saznacima Našim faraonu i velikanima njegovim, pa nisupovjerovali u njih. Zato pogledaj kakav je bio krajmufsida!
[7.104] I reèe Musa: “O faraone! Uistinu, ja samposlanik Gospodara svjetova.
[7.105] Dužan sam da govorim o Allahu samo Istinu.Doista sam vam došao sa dokazom jasnim od Gospodaravašeg. Zato pošalji sa mnom sinove Israilove.”
[7.106] (Faraon) reèe: “Ako si došao sa znakom, ondaga daj, ako si od iskrenih!”
[7.107] Tad (Musa) baci štap svoj, pa gle! on zmijaoèita.
[7.108] I izvuèe ruku svoju, tad gle! ona bijela zaposmatraèe.
[7.109] Uglednici iz naroda faraonovog rekoše:“Uistinu, ovo je èarobnjak, znalac,
[7.110] Želi da vas istjera iz zemlje vaše, pa štanareðujete?”
[7.111] Rekoše: “Zadrži njega i brata njegova, apošalji u gradove sabiraèe,
[7.112] Dovešæe ti svakog èarobnjaka, znalca.”
[7.113] I doðoše faraonu èarobnjaci, rekoše:“Uistinu, nama pripada nagrada, ako mi budemopobjednici.”
[7.114] Reèe: “Da!, i uistinu, vi æete biti odbliskih.”
[7.115] Rekoše: “O Musa! Ili æeš baciti, ili æemo mibiti (prvi) bacaèi?”
[7.116] Reèe: “Bacite!” Pa pošto baciše, zaèaraše oèiljudi i zastrašiše ih i donesoše sihr silan.
[7.117] I objavismo Musau: “Baci štap svoj!” Tad gle:on proguta ono šta su lažirali.
[7.118] Tad se dogodi Istina, i propade ono šta suuradili.
[7.119] Tad bijahu tu poraženi, i okrenuše seponiženi.
[7.120] I baciše se èarobnjaci na sedždu,
[7.121] Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara svjetova,
[7.122] Gospodara Musaovog i Harunovog.”
[7.123] Faraon reèe: “Povjerovaste u Njega prije negosam vam dozvolio! Uistinu! Ovo je spletka koju steispleli u gradu da biste izveli iz njega stanovništvonjegovo; pa saznaæete!
[7.124] Sigurno æu odsjeæi ruke vaše i noge vašeunakrsno, zatim æu vas sigurno sve raspeti.”
[7.125] Rekoše: “Uistinu, mi smo Gospodaru našempovratnici!
[7.126] A svetiš nam se samo što mi vjerujemo uznakove Gospodara našeg, pošto su nam došli.Gospodaru naš! Izlij na nas izdržljivost i daj da miumremo (kao) muslimani.”
[7.127] I rekoše velikani iz naroda faraonovog: “Zaræeš ostaviti Musaa i narod njegov da prave fesad naZemlji, a ostaviæe tebe i bogove tvoje?” Reèe: “Pobitæemo sinove njihove, a poštedit žene njihove, auistinu smo mi nad njima pokoritelji.”
[7.128] Musa reèe narodu svom: “Tražite pomoæ odAllaha i strpite se. Uistinu, Zemlja je Allahova.Daje je u naslijeðe kome hoæe od robova Svojih, aishod je za bogobojazne.”
[7.129] Rekoše: “Zlostavljani smo prije no što si namdošao i nakon što si nam došao.” Reèe: “Možda æeGospodar vaš uništiti neprijatelja vašeg i uèini vasnasljednicima na Zemlji, pa da vidi kako radite.”
[7.130] I doista smo pogodili narod faraonovnerodicama i smanjenjem plodova, da bi se onipouèili.
[7.131] Pa kad bi im došlo dobro, rekli bi: “Ovo jenaše”, a kad bi ih snašlo zlo, pripisali bi Musau ionom ko je s njim. Uistinu! Zla kob njihova je kodAllaha! Meðutim, veæina njih ne zna.
[7.132] I rekoše: “Kakav god nam doneseš znak da nasnjime zaèaraš, pa neæemo ti mi vjerovati.”
[7.133] Pa poslasmo na njih potop i skakavce i uši ižabe i krv, znacima detaljnim, pa se uzoholiše ibijahu narod prijestupnika.
[7.134] Pa pošto pade na njih nevolja, rekoše: “OMusa! Moli za nas Gospodara svog, zbog onog šta jeobeæao kod tebe. Ako otkloniš od nas nevolju, sigurnoæemo ti vjerovati i sigurno poslati s tobom sinoveIsrailove.”
[7.135] Pa pošto bismo otklonili od njih nevolju doroka kojem su oni stigli - gle! oni bi prekršili.
[7.136] Tad smo im se osvetili i potopili ih u morušto su poricali ajete Naše i bili prema njimanehajni.
[7.137] I dali smo u naslijeðe narodu onih koji suuèinjeni slabima istoke zemlje i zapade njene - one ukojoj smo blagosiljali. I ispunila se Rijeè Gospodaratvog lijepa nad sinovima Israilovim zato što su sestrpili; a razorili smo šta je sagradio faraon inarod njegov i šta su podizali.
[7.138] I prevedosmo sinove Israilove preko mora, tedoðoše ljudima odanim idolima njihovim. Rekoše: “OMusa! Naèini za nas boga kao što oni imaju bogove.”Reèe: “Uistinu, vi ste narod koji ne zna.”
[7.139] “Uistinu, takvi æe propasti u onom u èemu suoni, a zaludno je šta su radili.
[7.140] Reèe: “Zar mimo Allaha da vam tražim boga, aOn vas je odlikovao nad svjetovima?”
[7.141] I kad vas izbavismo od ljudstva faraonovog;podvrgavali su vas opakoj kazni, ubijajuæi sinovevaše, a pošteðujuæi žene vaše; a u tom je biloiskušenje golemo od Gospodara vašeg.
[7.142] I odredili smo Musau trideset noæi, idopunili to sa deset, pa se ispuni odreðeno vrijemeGospodara njegovog - èetrdeset noæi; i reèe Musabratu svom Harunu: “Naslijedi me u narodu mom isreðuj (stvari) i ne slijedi put mufsida.”
[7.143] I pošto doðe Musa sastajalištu Našem i(pošto) je govorio s njim Gospodar njegov, reèe:“Gospodaru moj! Pokaži mi - da Te vidim.” Reèe:“Neæeš Me vidjeti, meðutim, pogledaj ka brdu: pa akoono ostane na svom mjestu, vidjeæeš Me.” Pa pošto seGospodar njegov otkri brdu uèini ga zdrobljenim, aMusa pade onesviješten. Pa pošto se pribra, reèe:“Slava neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi odvjernika.”
[7.144] Reèe: “O Musa! Uistinu, Ja sam odabrao tebenad ljudima poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Zatouzmi šta ti dajem i budi od zahvalnih.”
[7.145] I napisasmo mu na ploèama savjet o svakojstvari i detalj za svaku stvar. “Pa uzmi ih èvrsto inaredi svom narodu: ’Uzmite bolje u njima”, (a)pokazaæu vam kuæu grješnika.
[7.146] Okrenut æu od ajeta Svojih one koji se oholena Zemlji bez prava. Iako vide svaki znak, ne vjerujuu njega; i ako vide put ispravnosti, ne uzimaju gaputem; a ako vide put zablude, uzimaju ga putem. Tozato što oni porièu ajete Naše i prema njima nehajnisu.
[7.147] A oni koji porièu ajete Naše i susretAhireta, propašæe djela njihova. Hoæe li bitiplaæeni, osim za ono šta su radili?
[7.148] I uzeo je narod Musaov poslije njega, odukrasa svojih, tele tjelesno, imalo je ono (moæ)mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori, nitiih upuæuje putu? Uzeli su ga i bili zalimi.
[7.149] I pošto oni doðoše sebi i vidješe da su onidoista zabludjeli, rekoše: “Ako nam se ne smilujeGospodar naš i (ne) oprosti nam, sigurno æemo biti odgubitnika.”
[7.150] I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan,žalostan, reèe: “Ružno je kako ste me zastupali,poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbuGospodara vašeg?” I baci ploèe i šèepa za glavu bratasvog, tegleæi ga sebi. (Harun) reèe: “Sine majèin!Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da meubiju, zato ne èini da se zluraduju nada mnomneprijatelji i ne èini da budem sa narodom zalima.”
[7.151] (Musa) reèe: “Gospodaru moj! Oprosti meni ibratu mom i uvedi nas u milost Svoju; a Ti siNajmilosrdniji od milosrdnih.”
[7.152] Uistinu, oni koji su uzeli tele: Stigla ih jesrdžba od Gospodara njihovog i poniženje u životuDunjaa. A tako kažnjavamo one koji izmišljaju.
[7.153] A oni koji rade zla djela, potom se pokajunakon toga i budu vjerovali, uistinu, Gospodar tvojje poslije toga Oprosnik, Milosrdni.
[7.154] I pošto se umiri Musaova srdžba, uze ploèe, au natpisu njihovom bijaše uputa i milost za one kojise Gospodara svog plaše.
[7.155] I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudiza Naše odreðeno vrijeme. Pa pošto ih snaðe potres,reèe: “Gospodaru moj! Da si htio uništio bi ihranije, i mene. Hoæeš li nas uništiti zbog onog štasu poèinili glupaci naši? Ovo je samo iskušenjeTvoje, zabluðuješ njime koga hoæeš, a upuæuješ kogahoæeš. Ti si Zaštitnik Naš, zato nam oprosti i smilujnam se, a Ti si Najbolji od oprosnika.
[7.156] I propiši nam na ovom Dunjau dobro, i naAhiretu. Uistinu! Mi smo se uputili Tebi.” Reèe:“Kazna je Moja - pogodiæu njome koga hoæu, a milostMoja obuhvata svaku stvar.” Zato æu je propisationima koji se boje i daju zekat, i onima koji u ajateNaše vjeruju,
[7.157] Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnikaummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog uTewratu i Indžilu. Nareðuje im dobro, a zabranjuje imnevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjujeim loše, i oslobaða ih tereta njihovog i okova kojisu bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega ipoštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje jespušteno s njim - ti takvi su oni koji æe uspjeti.
[7.158] Reci: “O ljudi! Doista sam ja poslanikAllahov vama svima - Onog èija je vlast nebesa iZemlje. Samo je On Bog! Oživljava i usmræuje, zatovjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnikaneukog, koji vjeruje u Allaha i Rijeèi Njegove, islijedite ga da biste se vi uputili.”
[7.159] A od naroda Musaovog je zajednica (onih koji)se vode Istinom i po njoj kroje pravdu.
[7.160] I podijelili smo ih na dvanaest plemena,naroda; i objavili smo Musau - kad je narod njegovzatražio od njega vodu: “Udri štapom svojim kamen.”Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svakopleme znalo pojilište svoje. I pravili smo hladovinunad njima oblacima, i spustili na njih mennu iprepelice: “Jedite od dobrih stvari kojima smo vasopskrbili.” A nisu uèinili zulm Nama, nego su dušamasvojim uèinili zulm.
[7.161] I kad im bi reèeno: “Nastanite se u ovomnaselju i jedite iz njega odakle god hoæete i recite:’Hitta’, i uðite na kapiju sa sedždom, oprostiæemovam greške vaše, poveæaæemo (nagradu)dobroèiniteljima.”
[7.162] Tad su oni od njih koji su èinili zulm,zamijenili rijeè drugaèijom od one koja im je reèena,te smo poslali na njih kaznu iz neba, zbog toga štosu zulm èinili.
[7.163] I pitaj ih o gradu koji je bio pored mora,kad su kršili sabat, kad su im dolazile ribe njihovena dan subote njihove - otvoreno, a na dan kad nisusvetkovali subotu, nisu im dolazile. Tako smo ihiskušavali, zato što su griješili.
[7.164] I kad reèe zajednica izmeðu njih: “Zaštosavjetujete narod èiji æe Allah uništilac biti ilimuèitelj njihov kaznom žestokom?” Rekoše: “PravdanjeGospodaru vašem i da bi se oni pobojali.”
[7.165] Pa pošto zaboraviše ono èim su opominjani,spasismo one koji su zabranjivali zlo, a dograbismoone koji su èinili zulm kaznom žestokom, za ono štosu griješili.
[7.166] Pa pošto su bili zadrti spram onog što im jezabranjeno, rekosmo im: “Budite majmuni prezreni!”
[7.167] I kad je najavio Gospodar tvoj da æe sigurnodo Dana kijameta dizati na njih onog ko æe ihpodvrgavati zloj kazni. Uistinu, Gospodar tvoj je brzkaznom, a uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni.
[7.168] I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode.Neki od njih su dobri, a drugi od njih su mimo toga.I iskušavali smo ih dobrim stvarima i zlim stvarima,da bi se oni povratili.
[7.169] Pa je poslije njih slijedilo pokoljenje (onihkoji su) naslijedili Knjigu. Uzimali su prolaznustvar Dunjaa i govorili: “Oprostiæe nam se!” A ako imdoðe (ponovo) stvar slièna tom, uzimaju je. Zar nijeod njih uzet zavjet Knjigom da æe o Allahu govoritisamo Istinu? A prouèavaju ono šta je u njoj; a kuæaAhireta je bolja za one koji se boje. Pa zar neshvatate?
[7.170] A oni koji se drže Knjige i obavljaju salat -uistinu, Mi neæemo uništiti nagradu pravednih.
[7.171] I kad podigosmo brdo nad njima, kao da je ononadstrešica, a mislili su da æe ono na njih pasti.Uzmite èvrsto šta vam dajemo i podsjeæajte se na onošta je u tom, da biste se vi pobojali;
[7.172] I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih,iz leða njihovih potomstvo njihovo, i zatraži da onisvjedoèe protiv duša svojih: “Zar nisam Gospodarvaš?” Rekoše: “Svakako. Svjedoèimo!”, da ne bisterekli na Dan kijameta: “Uistinu, mi smo prema ovombili nehajni.”
[7.173] Ili rekli: “Samo su pridruživali oèevi naširanije, a (mi) smo bili potomstvo poslije njih. Pazar æeš nas uništiti zbog onog šta su poèinilipokvarenjaci?”
[7.174] I tako razlažemo znakove, i da bi se onipovratili.
[7.175] I izrecituj im vijest onog kojem smo daliajete Naše, pa se povukao od njih, te ga je slijediošejtan, pa je bio od zalutalih.
[7.176] A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdiglinjima, meðutim on se priklonuo zemlji i slijediostrast svoju. Pa, primjer njegov je kao primjer psa:ako se okomiš na njega, dahæuæi plazi jezik, iliostaviš li ga - plazeæi jezik dahæe. To je primjerljudi koji porièu ajete Naše; zato prièaj prièu, dabi oni razmislili.
[7.177] Loš je primjer ljudi koji porièu ajete Naše,a dušama svojim èine zulm.
[7.178] Koga uputi Allah - pa on je upuæen, a kogazavede - pa ti takvi su gubitnici.
[7.179] A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge oddžinna i ljudi. Imaju oni srca - ne razumiju njima, iimaju oni oèi - ne vide njima, i imaju oni uši - neèuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su višezalutali. Ti takvi su nemarni.
[7.180] A Allahova imena su najljepša - zato Gazovite njima. I ostavite one koji skrnave imenaNjegova. Platit æe im se šta rade.
[7.181] A od onog koga smo stvorili ima umma koja sevodi Istinom i njome kroji pravdu.
[7.182] A oni koji porièu znakove Naše, vodiæemo ihpostepeno odakle neæe znati.
[7.183] I puštam im. Uistinu, spletka Moja je jaka!
[7.184] Zar neæe razmisliti? Nije u drugu njihovomnikakvo ludilo. On je samo opominjaè jasni.
[7.185] Zar neæe pogledati carstvo nebesa i Zemlje išta je stvorio Allah od stvari, i da se možda roknjihov veæ približio? Pa u koji æe hadis poslijenjega vjerovati?
[7.186] Koga zabludi Allah, pa nema za njegaupuæivaèa; a ostavlja ih da u pretjeranosti svojojlutaju.
[7.187] Pitaju te o Èasu, kad æe dolazak njegov?Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Gospodara mog;otkriæe ga u vrijeme njegovo samo On; biæe težak nanebesima i Zemlji; doæi æe vam jedino iznenada.”Pitaju tebe kao da si ti upoznat o njemu. Reci:“Znanje njegovo je jedino kod Allaha”, meðutim veæinaljudi ne zna.
[7.188] Reci: “Ne vladam za dušu svoju korišæu, nitištetom, osim šta hoæe Allah; a da znam nevidljivo,sigurno bih umnožio od dobrog i ne bi me dotaklo zlo.Ja sam samo opominjaè i donosilac radosnih vijesti zanarod koji vjeruje.
[7.189] On je Taj koji vas je stvorio od duše jedne,i naèinio od nje paricu njenu, da se smiri uz nju. Papošto ju je obljubio, ponijela je teret lahak, pa jeišla s njim. Pa pošto oteža, zovnu Allaha, Gospodaranjih dvoje: “Ako nam daš dobrog (potomka), sigurnoæemo biti od zahvalnih.”
[7.190] Pa pošto im je dao dobrog, pripisivali suNjemu drugove u onom šta im je dao. Pa uzvišen nekaje Allah od onog šta pridružuju!
[7.191] Zar pridružuju ono šta ne stvara ništa, a onisu stvoreni?
[7.192] A ne mogu im pružiti pomoæ, niti dušamasvojim pomažu.
[7.193] I ako ih pozovete Uputi, ne slijede vas. Istovam je: pozivali ih ili vi bili šutljivi.
[7.194] Uistinu! Oni koje zazivate mimo Allaha,robovi su slièni vama. Zato ih prizivajte, pa nek vamse odazovu, ako istinu govorite!
[7.195] Zar imaju oni noge, kojima hode? Ili imajuoni ruke, kojima drže? Ili imaju oni oèi, kojimavide? Ili imaju oni uši, kojima èuju? Reci: “Zoviteortake svoje, zatim me prevarite, ta ne odgaðajtemi.”
[7.196] Uistinu, Zaštitnik moj je Allah kojiobjavljuje Knjigu, a On prijateljuje s dobrima.
[7.197] A oni koje prizivate mimo Njega, ne mogu vampružiti pomoæ, niti dušama svojim pomažu.
[7.198] I ako ih pozovete Uputi, ne èuju; i vidiš ihgledaju prema tebi, a oni ne vide.
[7.199] Drži se oprosta i nareðuj dobroèinstvo, ikloni se neznalica.
[7.200] A ako te potakne podsticaj od šejtana, tadzatraži zaštitu u Allaha. Uistinu! On je Onaj kojièuje, Znalac.
[7.201] Uistinu, oni koji se boje (Allaha), kad ihdotakne podsticaj od šejtana, sjete se, tad gle: onioni koji vide!
[7.202] A braæa njihova ih navuku u zabludu, zatim neodustaju.
[7.203] I kad im ne doneseš znak, govore: “Zašto gane izmisliš?” Reci: “Slijedim samo ono šta mi seobjavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi odGospodara vašeg, i Uputa i milost za narod kojivjeruje.”
[7.204] A kad se uèi Kur’an, tad ga slušajte išutite, da bi vam se smilovalo.
[7.205] I sjeæaj se Gospodara svog u duši svojojskrušeno i sa strahom i ne glasno u govoru, jutrom inaveèer, i ne budi od nehajnih.
[7.206] Uistinu, oni koji su kod Gospodara Tvog, neohole se prema obožavanju Njegovom, i slave Ga iNjemu èine sedždu.